Kao središnje obilježje bih predložio gradnju "gradske lože". Gradska loža je središnji element urbanog inventara svakog mediteranskog mjesta već stoljećima. Ona predstavlja mjesto okupljanja kako formalne, tako i neformalne naravi, nudi zaklon od sunca i kiše, a istovremeno je otvorena prema centralnom trgu gdje redovito biva smještena. Puntu to nedostaje.

Imam dva prijedloga. 1. PUNTARSKA PLOČA (trenutno se nalazi ispod "Tri Križi"). Priča o Puntarskoj ploči veže se samo na Punat, to je puntarska specifika koja je jedinstvena i neponovljiva na bilo kojoj drugoj lokaciji. Osim simpatičnosti same priče, poante su slijedeće: sloga Puntara koji su svi zajedno, sa samo jednom iznimkom, prionuli projektu 1.rad za opće dobro 2.odricanje od vlastite imovine za opće dobro 3.smisao za humor naših pradjedova 4.govori o puntarskom mentalitetu 5.poruka je da su i dobra i loša djela, zauvijek zabilježena u kolektivnom pamćenju, a ponekad i u kamenu Priču o puntarskoj ploči, u skraćenom obliku, citiram iz moje knjige PUNTARSKI KOD koja izlazi iz tiska 5.8.2016.: "Ima jedan ogroman kamen (210x65 cm), pravi biser okamenjenih legendi. Sa samo četiri uklesane riječi nepoznati je klesar ukratko zabilježio priču o Janku i Puntu davne 1833. godine. Ta "Puntarska ploča", pisana latinicom, mlađa je sestra znamenite "Bašćanske ploče" pisane glagoljicom oko 1100. godine. Na Bašćanskoj ploči prvi se put spominje riječ "hrvatski" na hrvatskome jeziku (do tada se bilježila samo u latinskoj inačici). Bašćanska ploča prikazana je i na novčanici od 100 kuna. Zaziva Boga, sadrži kletvu, govori o kralju Zvonimiru i redovnicima. Puntarska ploča govori o puntarskom mentalitetu. Na njoj piše: "Janko, umrit ćeš tvrd. 1833." Kažu da su se Janka mnogi bojali, jer bio je visok čovjek s markantim obrvama. Jedini koji svoga konja nije umarao poljskim poslovima, nego ga je koristio samo za jahanje u brdo, gdje je držao ovce. Jednog dana neki jak vihor istresao je na vrh brda jato riba. Svi su se čudili, jer nikad prije nisu vidjeli da se netko vraća iz brda s punim košarama ribe! Govorilo se da je rođen kao krsnik, s posteljicom (placentom), smatrali su da je to znak Božje zaštite. Takvom čovjeku nitko se nije htio zamjeriti. Ali on se zamjerio svima. Godine 1833. proširivan je javni put koji vodi u brdo do puntarskih vinograda. Svi oni čiji su tereni bili na trasi puta dali su komadić svoje zemlje. Jedini Janko nije dao niti pedlja. Zato je put morao zaobići njegov teren. Oni koji su tjednima tucali kamen i preslagivali gromače (kamene suhozide) po užeglom suncu imali su dovoljno vremena da razmišljaju kako će se osvetiti Janku. I osvetili su mu se, kako drukčije nego u kamenu, izgrdivši ga za sva vremena. Lokalitet gdje je Janko sakupljao svoja stada ovaca i dan danas se naziva Jansko (Jankovo). Na tromeđi katastarskih općina Punat, Batomalj i Stara Baška tri su različita kartografa 1821. godine na različit način zapisala naziv lokaliteta na talijanskome jeziku: Jansco, Jansce i Janski. I na modernim je hrvatskim kartama, valjda teškog izgovora, pogrešno zabilježen. Godine 2015., sufinanciran fondovima Europske unije, obnovljen je stari put prema Tri križi, i dalje zaobilazeći Jankovu parcelu. Sada u njemu uživaju adrenalinski biciklisti i šetači. Tom je prilikom i Puntarska ploča premještena na počasno mjesto, malo dalje od originalne lokacije, odmah ispod tri markantna kamena križa, na mjestu odakle puca panoramski pogled na Punat. 2. GUVNO premda nije samo Puntarska specifika, već se guvna nalaze svugdje u hrvatskom primorju, predlažem postavljanje novog guvna, ili djelomičnu rekonstrukciju zadnjeg postojećeg puntarskog guvna (napominjem da i na Prnibi ima nekoliko vrlo dobro očuvanih guvna, u puno boljem stanju od ovog puntarskog). Guvna su na Puntu bila ne samo građevine za vršenje žita, nego i mjesta susreta, zabave, plesa, sopila. Postavljanjem guvna dobila bi se praktična manja "pozornica" za npr nastupe zbora, sopce, isl. Problem ovog prijedloga je taj da guvna već postoje u drugim mjestima na otoku Krku i da s tom činjenicom projekt gubi na ekskluzivnosti. Citiram poglavlje o guvnima iz knjige "Puntarski kod": "GUVNO je kružna građevina od klesanoga kamena na kojoj se vršila pšenica. Gazeći konjima, volovima ili udarajući ručno drvenim štapovima, pšenicu se gnječilo s ciljem odvajanja zrna od pljeve. Nakon obavljenog posla trebalo je pričekati buru i onda bacati zgnječenu masu u zrak. Vjetar bi odnio pljevu, a zrno bi ostalo na podu. Nekoliko dobro očuvanih guvna nalazi se na poluotoku Prniba (vidi sliku) koji je neko vrijeme bio puntarska žitnica. Jedino preostalo puntarsko guvno broji zadnje dane do potpunog urušavanja, stoga onamo nipošto ne vodite djecu i budite vrlo oprezni. Guvna otoka Krka specifična su po tome što se do platoa dolazi stepeništem. Uvijek su uzdignuta od tla. Ne samo zato što hvataju više vjetra na uzvisini, nego i zato da se na njima mogu sušiti žitarice, kukuruz, grah, i to bez straha da će ih pojesti domaće životinje. Nekad mnogobrojna putarska guvna bila su i mjesta za zabavu. Nesretnu Kate Žic (1737.–1807.), jednu od najljepših puntarskih djevojaka, strogi roditelji pazili su i čuvali kao oko u glavi. Nisu joj dali da izlazi na zabave. Ali jednom se iskrala i zaplesala na guvnu. Baš tada spazio ju je grof Petris koji je, premda s otoka Cresa, na Puntu imao svoje posjede. Nagovorio ju je da mu bude domaćica. Izgleda da nije samo kuhala i pospremala, jer nije prošlo dugo, vratila se kući plačući. Roditelji su odmah shvatili o čemu je riječ, istukli je i okrutno zatvorili u konobu u kojoj je 1766. rodila sinčića Ivana. "

evo i trećeg mojeg prijedloga: GRČKI ZDENAC ali ne stvarna kopija nego neke vrste instalacija poput bočnog presjeka. Jedan grčki zdenac je na Kandiji (glavnom cestom prema odlagalištu otpada i Punta de bij, skrene se lijevo pred odlagalištem, tamo gdje su ruševine Barićeve kuće, a zdenac je na prvom raskršću. Napravio bi se presjek zdenca, zdenac je okruglog tlorisa a ovdje bi bio polukrug, stepenice bi vodile do nivoa vode i pod nivom vode, a tamo gdje bi bila voda bilo bi postavljeno debelo staklo kroz koje bi se vidjela unutrašnjost zdenca, i mogle bi se naseliti autohtone životinjske vrste iz krčkih lokvi (ribice, kornjače, vodenjaci, daždevnjaci isl). Dakle instalacija bi bila nešto između modela grčkog zdenca i edukativnog akvarija.