Talijanska okupacija
Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije 14.4. 1941. Godine u Punat se iskrcavaju talijanski vojnici. Punat je spao pod talijansku okupaciju, gdje ostaje sve do 8. rujna 1943. godine. Talijanski jezik proglašen je službenim, ulice su dobile talijanske nazive, zabranjena su i sva društva, a njihovi imetci konfiscirani. Divljanje po ulicama, pljačka i maltretiranje mirnog stanovništva postala je svakodnevna pojava. Ubrzo su i ljudi počeli nestajati, bili su hapšeni i odvođeni u logore. Punat je oskudijevao hranom i osnovnim potrepštinama unutar dvije godine druge talijanske okupacije mnogi Puntari bili su odvođeni od svojih obitelji i preko zatvora u Rijeci i Trstu, slani u logore diljem Italije. Nakon talijanske kapitulacije, predstavnici Narodnooslobodilačkog pokreta, točnije oko 50 partizana dovezlo  se 11.9. 1943. u Punat i preuzelo vlast. U današnjem sjedištu Općine, upravljao je peteročlani Narodnooslobodilački odbor, na čelu s predsjednikom Ivanom Žicom Tolonarićem.
 

Nijemci u Puntu

Prvo bombardiranje dogodilo se 8. listopada 1943. Kada je četiri aviona njemačke avijacije počelo bacati bombe na brodove- jedrenjake koji su bili usidreni u Puntu. Mnoge bombe tada su pale i na brodogradilište Nikole Žorića. Avioni su letjeli vrlo nisko i mitraljezima pucali po puntarskim kućama, no srećom na mjesto nije pala niti jedna bomba. Drugo bombardiranje Punta 9. Listopada 1943. A tada je na mjesto palo 50 malih bombi, a avioni su čak 8 dana kružili mjestom. Mjestom je provedena mobilizacija i Narodnooslobodilačkoj vojsci pridružilo se 184 mladića. No, njemačke okupatorske snage došle su nas otok Krk i u Punat 13. Listopada 1943. Kada opet počinju hapšenja, pljačke i deportacije. Svi muškarci do 50 godina odvedeni su u Rijeku, općina je zatvorena. Ove teške dane dodatno je pogoršano novim bombardiranjem ovaj put od strane engleskih snaga, u dva navrata 1944. godine.